KAKO UČITI
Mnogi učenici dođu u situaciju da se pitaju:
Kako da učim?
Danas sam dobio jedinicu, kako da naučim da ispravim ocjenu?
Treba znati kako se uči
Ovo je mali podjetnik, knjižica, o učenju iz koje možeš naučiti kako se uči. Razmisli, kakav bi mogao biti naslov ove knjižice?
Napiši taj naslov
………………………………………………………………………………………………………
Sad pogledaj naslov
………………………………………………………………………………………………………
Učenje učenja
Učenje je jedan od težih poslova. U početku ono nije ugodno. Svaki početak je težak.
Ali kasnije učenje postaje sve lakše.
Budi siguran u sebe, jer ti to možeš!
A sada odaberi lekciju koju ćeš učiti uz pomoć ove knjižice.
………………………………………………………………………………………………………
Lekciju pročitaj dva puta! ( pokušaj čitati u sebi )
Pažljivo čitaj i nemoj misliti na nešto drugo.
Ako si pročitao, idi dalje.
Napiši taj naslov.
………………………………………………………………………………………………………
Pročitaj naslov lekcije.
Pretvori naslov u pitanje!
Pogledaj koji su podnaslovi? Šta je istaknuto masnim slovima? Da li ima crteža ili grafikona?
Postavi još nekoliko pitanja!
Sva pitanja zapiši u svesku.
Što više pitanja postaviš, bolje ćeš naučiti!
………………………………………………………………………………………………………
Razmisli:
Ako je lekcija teška i opširna, da li možeš podijeliti na manje cjeline, pasuse?
Cjeline, pasusi, moraju imati neki smisao da bi se mogle odvojiti.
Odredi koje su to cjeline, pasusi.
Odredi svakom pasusu podnaslov!
Zapiši podnaslove. Možeš li postaviti još neko pitanje vezano za taj podnaslov?
Zapiši sve u svesku!
………………………………………………………………………………………………………
Razmisli! Da li si nešto zapamtio?
Ako si zapamtio dvije do tri nove činjenice, dobro je.
Zapiši to u svoju svesku, kao skicu.
Idi dalje.
………………………………………………………………………………………………………
Sada pročitaj prvi pasus, u sebi.
Nakon čitanja podvuci one rečenice za koje misliš da su važne.
Ponovo pročitaj taj pasus.
O čemu se radi?
Pokušaj prepričati!
Možeš li kratko zapisati ono što je bitno za taj pasus?
Uradi to!
Uradi na isti način svaki pasus do kraja!
Kad prelaziš na obradu slijedećeg pasusa, uvijek počni od početka, od prvog pasusa.
Kad si završio sa svim pasusima, ponovo pročitaj lekciju u cjelini.
Pokušaj da prepričaš!
Pažljivo pročitaj i nemoj misliti na nešto drugo.
Ako si pročitao , idi dalje.
Napiši taj naslov.
………………………………………………………………………………………………………
Sada pokušaj pomoću onoga što si zapisao prepričati lekciju malo opširnije.
Ako si uspio, idi dalje.
Pokušaj da ispričaš svojim riječima cijelu lekciju, a da ne gledaš u knjigu ili svesku.
Šta od naučenog možeš koristiti, gdje, kako?
Da li će to što si naučio pomoći u nekom drugom predmetu?
Ima li neke sličnosti?
Dobro razmisli o postavljenim pitanjima i odgovori na njih.
………………………………………………………………………………………………………
Pročitaj još jednom cijelu lekciju, u sebi.
Primjetićeš da unaprijed znaš koja je slijedeća rečenica i o čemu se radi.
Ako je tako, onda si naučio – bravo!
Zapamti, ako učiš lekciju koja je kratka nema potrebe da je dijeliš uči tu lekciju na isti način, kao da se radi o jednom pasusu.
………………………………………………………………………………………………………
Koliko si vremena učio?
Ne znaš.
Drugi put pogledaj na sat, kad si počeo i kad si završio učenje, vremenom ti ćeš znati dobro isplanirati svoje učenje,
Znat ćeš koliko ti je vremena poterebno za učenje neke lekcije.
………………………………………………………………………………………………………
Što je najvažnije ti to sigurno možeš, samo se trebaš potruditi i uspjeh je tu!
ULOGA PORODICE U ČITANJU
Poštovani roditelji!
Sa ovim kraćim tekstom pokušat ćemo da Vas podsjetimo na veoma važne početke čitanja Vaših i naših prvaka, mada skoro svaki roditelj to ima na umu i sigurno već upražnjava zajedno sa svojim djetetom.
Mnogi roditelji smatraju da više nemaju pravo da se miješaju u posao učiteljica, te da njihov rad sa djetetom prestaje polaskom djeteta u školu. Međutim tek tada započinje naš zajednički posao, a svaki oblik pomoći djetetu u ovom periodu je koristan.
Od toga kakvo okruženje su roditelji osigurali svome djetetu, zavisi i njegova uspješnost u početnom čitanju, njegova vještina čitanja i koliko će mu čitanje biti izvor znanja i užitka. Roditelji i učiteljice/učitelji trebaju da pruže kvalitetno okruženje za razvoj čitalačkih vještina dajući svoj primjer djetetu u prilici kada mu čitaju.
Dijete treba biti okruženo odraslima koji pišu, čitaju, pisanim putem se obraćaju ostalima, a znamo da dijete uči procesima imitacije i identifikacije, pa se zapitajmo nekad od koga je naučilo i gdje je vidjelo ili čulo kako se nešto radi, naravno u velikom procentu od nas samih/roditelja.
Knjige i slikovnice su važan izvor uživanja u priči, zapletu, ljepoti riječi i slika. Svakodnevno čitanje djetetu omogućava da to spozna i da taj užitak postane njegova stalna potreba. Čitanje priča je najbolje uz osjećaj povezanosti djeteta i roditelja. Dobro je za vrijeme čitanja da dijete sjedi u krilu ili u neposrednoj blizini roditelja, te da samo gleda u slikovnicu, prati tok priče uz gledanje slika i redova slova i da mu roditelj povremeno pokazuje gdje se koja riječ nalazi, gdje je početak, a gdje kraj rečenice i priče. Roditelj može da čita zajedno sa djetetom i da istodobno pokazuje prstom riječi koje čita. Prvo se čitaju slikovnice jednostavnog sadržaja, jasnih slika sa jednim ili dva glavna lika. Atmosfera treba biti topla, opuštena roditelj smiren, opušten da čita smirenim glasom obglivši dijete. Ako je suprotno i dijete osjeća žurbu i napetost roditelja, ono neće uživati i nastojat će prekinuti čitanje i pažnju skrenuti na neposredna zbivanja.
Ako je dijete u smirenoj i toploj atmosferi svakodnevnog čitanja u trajanju od 20-tak minuta, imaće optimalnu pažnju, a takvo čitanje će djetetu dati osjećaj male tradicije koje će i samo svojim primjerom slijediti. Čitanje slikovnica i manjih knjiga razvija ljubav djeteta prema knjizi, ali i govorne sposobnosti djeteta koje su preduslov napretka u školi. Nije dovoljno efikasno čitanje u kom je roditelj stalni čitač, a dijete pasivni slušalac. Manja djeca postavljaju pitanja, daju imena slikama, nastoje kratko odgovoriti, postepeno se njihov govor razvija sve brže, razgovor o postaje sve složeniji i sadržajniji. Roditelji trebaju postavljati više podsticajnih pitanja, a smanjivati pitanja na koja djeca daju kratke odgovore. Kada dijete ispravno odgovori na postavljeno pitanje treba ga ponoviti i ohrabriti. Roditelj treba da je uzor svome djetetu jer će ga ono oponašati. Za vrijeme čitanja potrebno je koristiti pohvale i pozitivne komentare.
U periodu kada dijete počinje samostalno da čita duže priče i jednostavnije i kraće knjige, ono je sposobno da prati i zanimljivo mu je. Razgovor o naslovu knjige, likovima i dešavanjima u priči motivira dijete za čitanje, kreativnost, maštovitost. Čitanje i pamćenje jednostavnih pjesmica u rimi, hrabrenjem djeteta da predvidi završetak je korisna vježba za Vaše dijete.
Kada se dijete počinje zanimati za samostalnu čitalačku aktivnost, potrebno mu je obezbjediti mali kutak, udobnu stolicu, jastuk na podu i sl. Veoma je važno naizmjenično čitanje djeteta i roditelja ili istovremeno čitanje naglas. Poslije naizmjeničnog čitanja dolazi period samostalnog čitanja, sve dužeg i kvalitetnijeg. Čitanje naglas i kvalitetno vrijeme koje dijete provodi sa knjigama važni su faktori školskog uspjeha.
Roditelji ne bi trebali ni u kom slučaju pokazati nestrpljenje ili nezadovoljstvo zbog neuspjeha, jer su neuspjeh i poteškoće privremene i normalne pojave u početnom čitanju.
Svaki početak je težak, zato budimo podrška i pomoć našim prvacima.
Aida Muminović
Pedagog-psiholog škole
STRAH OD ISPITIVANJA
Gotovo svaki učenik/ica osjeća određeni strah u vezi s ispitivanjem. Takvu nelagodu neki osjećaju za vrijeme učenja ili prije odlaska u školu, neki tokom nastave, pisanja kontrolnog, ispitivanja i sl. Strah je normalna ljudska reakcija. On povećava našu budnost i spremnost, ali ako je pretjeran, može ometati naša postignuća. Važno je znati je prepoznati i naučiti kako se s njim efikasnije suočavati. Ne trebamo ga potpuno odstraniti, već samo smanjiti na nivo koja je za nas podnošljiv i koristan.
Uzroci straha od ispitivanja:
Nepripremljenost:
- učenje u zadnji čas, noć prije ispitivanja
- loša organizacija vremena
- teškoće s organizacijom sadržaja koji se treba naučiti
- nepoznavanje tehnika učenja
Zabrinutost zbog:
- loših iskustava vezanih uz ispitivanje u prošlosti
- uspjeha drugih učenika
- negativnih posljedica neuspjeha
ZNACI STRAHA OD ISPITIVANJA
Emocionalni znaci:
- strah da ćeš loše proći na ispitivanju;
- osjećaj napetosti kad ispitivanje započne ( ili kad se podijele pitanja na kontrolnom radu)
- zabrinutost, neizvjesnost, iščekivanje
- frustriranost ocjenom jer znaš da si puno bolje naučio/la i zaslužio/la više
- osjećaj panike kada vidiš da na neko pitanje ne znaš odgovor
- osjećaj zbunjenosti, razočarenja, ljutnje i sl. u vezi s ispitom
Tjelesni znaci:
- ubrzani rad srca, drhtanje ruku;
- vlažni i hladni dlanovi, pretjerano znojenje;
- glavobolja, mučnina, neugoda u želucu;
- napetost u mišićima, suha usta;
- povišen i drhtav glas;
Misli:
- negativno razmišljanje, npr.: “past ću”, “glup/a sam”, “moram dobiti 5 iz ovog kontrolnog” i sl.
- teškoće zadržavanja pažnje na ispitnom materijalu
- teškoće dosjećanja informacija koje si dobro naučio/la, blokada
- neposredno nakon ispita dosjećanje svega što ti je bilo “blokirano” tokom ispita
Ponašanje:
- ubrzano hodanje, tjelesni nemir, tapkanje prstima po stolu, pojačan govor i sl. (općenito pojačana aktivnost)
- želja da se pobjegne iz situacije, te da se što prije završi ispitna situacija
KAKO SMANJITI STRAH OD ISPITIVANJA?
PRIJE ISPITIVANJA
- dobro se pripremi za ispitivanje, uči na onaj način na koji ćeš biti pitan/na
- uči aktivno (pokušaj razumjeti gradivo, traži pojašnjenja, organiziraj i pamti sadržaje na svoj način, aktivno ponavljaj)
- uči u malim cjelinama i ne postavljaj dugoročne i neostvarive ciljeve
- kad učiš ne radi istovremeno nešto drugo, ali planiraj i vrijeme za odmor, opuštanje, fizičku rekreaciju i zabavu, dobro rasporedi dnevne aktivnosti
- uči sa zadovoljstvom, a ne samo zato što moraš
- dok učiš, ne opterećuj se mislima i negativnim emocijama u vezi ispitivanja
- intenzivno ponavljaj nekoliko dana prije velikog ispitivanja ili testa
- ne uči u zadnji čas
- zadnju noć prije ispita se dobro odmori i naspavaj
- jedi prije odlaska u školu, po mogućnosti nešto hranjivo, ali ne preteško
- DIŠI! Nekoliko puta duboko udahni kako bi se opustio/la (ne boj se)
ZA VRIJEME ISPITIVANJA
- koncentriraj se na postavljeno pitanje
- opusti se, duboko diši
- ohrabruj se govoreći: “naučio/la sam”, “miran/na sam i spremna”, “ovo ispitivanje ionako neće promijeniti moj život” , ohrabri se kao što bi ohrabrio/la prijatelja)
- u testu se ne zadržavaj na pitanju na kojeg ne znaš odgovoriti, idi dalje pa se na njega vrati kasnije ako budeš imao/la vremena
- uradi najlakša pitanja
- usmjeri se samo na jedno, ne na više pitanja odjednom
- ako ti vrijeme ističe usmjeri se na pitanja koja najbolje znaš i koja imaju najveću težinu
- ne obraćaj pažnju na učenike koji su ranije gotovi s testom, ne paničari, usmjeri se na ono što radiš i što znaš (možda su oni koji su ranije završili, preskočili pitanja jer ne znaju sve odgovore)
ZAPAMTI!
Razumno je osjećati neugodnost ako se nisi pripremio/la za ispitivanje ili test, ali lijek za to je jednostavan-PRIPREMI SE, ORGANIZIRAJ SVOJ RAD I UČENJE I NAJVAŽNIJE VJERUJ U SEBE – JER TI TO MOŽEŠ!!!
MALI POTICAJ SAMOPOUZDANJU
Svako od nas ponekad posumnja u sebe i povjeruje kako nema dovoljno sposobnosti, talenta ili vještine za učiniti nešto. Koliko puta smo promislili: “Bojim se da ću se osramotiti pred ljudima, mislim kako nikad neću moći izvesti neku vježbu kako treba… sram me zapjevati u društvu jer mislim kako nisam talentiran/a…”
Ipak, život nas ponekad dovede u situacije u kojima se moramo suočiti sa svojim strahovima i strepnjama. Kada sve prođe (i mi ipak nekako preživimo), shvatimo kako to od čega smo tako dugo strahovali uopće nije tako teško. Što više, možda je i zabavno.
Puno puta odustajemo od nekih stvari, želja i ciljeva jer smo uvjereni da ih ne možemo ostvariti. A zapravo ne možemo to ni znati, ako nismo pokušali. Zaista treba puno hrabrosti za prevladati neku prepreku (koju smo možda sami sebi postavili), ali jednom kada uspijemo, to nas čini jačima i daje nam podstreh za nove izazove.
Ponekad sami postavljamo prepreke vlastitom uspjehu i određujemo granice našim postignućima.Ne treba se bojati pokušati više nego što mislimo da u određenom trenutku možemo. Neko je nekad rekao: “Uvijek stremi ka Mjesecu. Ako i promašiš, ipak ćeš završiti medu zvijezdama.”
Aida Muminović
Pedagog-psiholog škole